Roditelji pitaju

Kad su u pitanju problemi u ponašanju roditelji teško priznaju da im dijete ima problem, a onda iz vlastitog srama i krivnje ne reagiraju na vrijeme, što može produbiti problem. ÄŒesto puta, roditelji se i sami osjećaju odgovorni za novonastalu situaciju, osjećaju se generalno lošim roditeljima i nastoje problem prikriti, a ne se s njime suočiti. 
Ono što znamo i što je znanstevno potvrÄ‘eno je da do pojave problema u ponašanju UVIJEK dolazi uslijed više različitih utjecaja, čimbenika kao što su: individualne psihološke karakteristike djeteta, biološke predispozicije, roditeljska ponašanja, obiteljski odnosi, utjecaj vršnjačkih skupna, školsko okruženje, šire okruženje (kvart u kojem živim, susjedstvo, grad, država) i neki globalni problemi (poput siromaštva, ratova, izbjeglištvo i sl.)

Problemi u ponašanju imaju široke, različite pojavnosti, mogu biti različitog intenziteta i trajanja. 
Znamo, da što su intenzivniji i duže traju to može biti složenija slika i teže je dovesti do pozitivne promjene u ponašanju.
Zato je važno pravovremeno reagirati, biti uz dijete, pitati stručnjaka koji je blizu vas ili djeteta (školski psiholog, defektolog, socijalni pedagog). Postoje, takoÄ‘er, nevladine i državne institucije u većini gradova u kojima rade stručnjaci specijalizirani za ovo područje. 
Provjerite u vašoj sredini postoji li centar za socijalnu skrb, obiteljsko savjetovalište, udruga za djecu, mlade i roditelje i ne oklijevajte nazvati i zakazati termin. 

Kao što je ranije navedeno do pojave problema u ponašanja uvijek dolazi uslijed kombinacije više različith čimbenika. Kad je u pitanju ljudsko ponašanje, rijetko govorimo o uzrocima nekakvog ponašanje. Više se govori o čimbenicima koji mogu dovesti do pojave problema u ponašanju. Zovemo ih rizičnim čimbenicima, a najjednostavije ih možemo podijeliti na:
-    Individualne čimbenike: temperament, kognitivne sposobnosti, niža inteligenicja, slabija koncentracija, lošije samoopažanje i samokontorla, psihološke karakteristike, genska ranjivost/naslijeÄ‘e, loše školsko postignuće
-    Obiteljske čimbenike: loši obiteljski odnosi, zlostavljanje i zanemarivanje djeteta, loša povezanost članova obitelji
-    ÄŒimbenike u okruženju: druženje s vršanjacima problematičnog ponašanja, školska klima, prisutnost nasilja u lokalnoj zajednici, nezaposlenost, siromaštvo
Za detaljniji opis rizičnih, ali i zaštitnih čimbenika pogledaj u Pojmovnik.

DIJETE je osoba do navršene 14 godine života koja bez obzira kakvo je djelo počinilo nije kazneno odgovorno i prema njemu se ne može pokrenuti kazneni postupak. U tom slučaju centar za socijalnu skrb može poduzeti mjere obiteljsko pravne zaštite. O kakvim se mjerama radi, objasnit ćemo malo kasnije!

MALOLJETNIK je osoba koja je navršila 14, a nije navršila 18 godina života i ako on počini kazneno djelo prema njemu će se primijeniti Zakon o sudovima za mladež kao poseban zakon za maloljetne počinitelje kaznenih djela.

MLAĐI PUNOLJETNIK je osoba koja je navršila 18, a nije navršila 21 godinu života i ako ona počini kazneno djelo prema njoj se mogu primijeniti odredbe Kaznenog zakona kao prema svim odraslim punoljetnim osobama, ali uz odreÄ‘ene uvjete prema njoj se može primijeniti i Zakon o sudovima za mladež koji se primjenjuje prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela.   

http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/trebamo-li-brinuti/

/app/webroot/uploads/files/bullying%20u%20skoli-%20za%20roditelje%281%29.pdf

Svaki roditelj želi svom djetetu sve najbolje, svaki roditelj voli svoje dijete, brine o njemu. 
Ali KAKO to radimo, na koji način, koje metode koristimo, kako se ponašamo prema svom djetetu...tu već dolazimo na sklizak teren. Sklizak jer mislimo da radimo dobro i imamo dobre namjere, a zapravo naša ponašanja ne pomažu, već čine štetu djetetu.
Način na koji se ponašamo prema djeci kao roditelji tvori naš „roditeljski stil“. Postoje roditeljski stilovi koji su dokazano učinkoviti, naspram onih za koje znamo da su loši i devastirajući za dijete. 

Autoritarni odgojni stil naziva se još i krutim i strogim odgojnim stilom a podrazumijeva odgojni stil u kojem roditelji postavljaju velika očekivanja i zahtjeve pred dijete provodeći strogi nadzor i kontrolu pri čemu ne pružaju dovoljno topline i podrške. Roditelji su usmjereni na postavljanje granica i pravila, skloni su kažnjavanju u situacijama kada se isto ne poštuje ili se prekrši. Glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, a odnos roditelj – dijete se temelji na odnosu nadreÄ‘enosti i podreÄ‘enosti. Takva su djeca često nesigurna, povučena ali mogu biti i agresivna, niskog prag tolerancije na frustraciju. ÄŒesto su nepovjerljiva, nesigurna, neuspješna u rješavanju problema, stalno brinu kako udovoljiti roditelju/autoritetu.

Permisivan odnosno popustljiv odgojni stil  podrazumijeva emocionalnu toplinu ali slabu kontrolu. Takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, ali postavljaju male zahtjeve, imaju slabu kontrolu bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem. Primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje. Takva djeca su često nesigurna i nesnalažljiva, impulzivna, slabe samokontrole, sklona agresivnosti kada se susretnu s ograničenjima i trenutačnom neispunjavanju želja i zahtjeva.

Indiferentan odnosno zanemarujući odgojni stil podrazumijeva slabu kontrolu uz emocionalnu hladnoću roditelja. Roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem, djetetu ne postavljaju granice. Emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove aktivnosti, zaokupljeni su sami sobom. Rijetko iskazuju roditeljsku ljubav. Takva djeca su često neposlušna, neprijateljska, niskog su samopoštovanja, sklona delikventnim oblicima ponašanja. Bazično se osjećaju nesigurnim, promjenjivog su raspoloženja, slabe samokontrole.

Autoritativni odgojni stil  naziva se još i demokratski i dosljedan. To je stil koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu toplinu. Roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta, provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu. Potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i nezavisnost emocija. Vode računa o djetetovim osjećajima, potiču ga. Takva su djeca samopouzdana, sigurna u sebe visokog stupnja samokontrole, odgovorna.
Bez obzira kojoj ćemo se klasifikaciji roditeljskog stila prikloniti sasvim je jasno da su roditeljska toplina, briga i potpora, uz primjerenu dosljednost, pozitivna i poželjna ponašanja u odgoju, dok su kazna i zanemarivanje, te emocionalna udaljenost nepoželjna ponašanja koja imaju štetne posljedice za razvoj djeteta

Prije nego navedemo ljude i mjesta na kojima možete dobiti podršku, jako je važno ŠTO RANIJE pitati, provjeriti, nazvati, interesirati se...
U redu je problem podijeliti s članom obitelji i prijateljom, ali kad su u pitanju problemi u ponašanju važnije je tražiti informacije od ljudi koji su stručni za to područuje.
U svakoj školi postoji stručna služba koju najčešÄ‡e čine pedagog, psiholog, socijalni pedagog. Za prvu informaciju i pomoć uvijek se možete obratiti njima. 
Veliki broj gradova ima različite organizacije civilnog društva koje daju podršku obiteljima, djeci i mladima. Bave se savjetovanjem, psihoterapijom, pomoći djeci i mladima u učenju, kreativno provoÄ‘enje slobodnog vremena. Neke pružaju trenige i edukacije za roditelje. Uključite se i Vi! Vodite računa da u toj organizaciji rade ljudi koji imaju adekvatnu stručnost: psiholozi, socijalni pedagozi, socijalni radnici, pedagozi, psihijatri....
Postoje i državne i lokalne zdravstvene ili socijalne ustanove, poliklinike u kojima možete dobiti pomoć npr. nastavni zavodi za javno zdravstvo, poliklinika za  rehabilitaciju osoba sa smetnjama u  razvoju.
Svaki grad ima i centre za socijalnu skrb, a neki od njih i obiteljske centre kojima je primarni posao savjetovanje i podrška obiteljima. 

To su ona ponašanja kojima se ugrožava i povrjeÄ‘uje tuÄ‘a prava i slobode čovjeka, s kojima se drugima nanose tjelesne i duševne boli, odnosno otuÄ‘uje tuÄ‘a imovina. Sva kaznena djela opisana su u Kaznenom zakonu kao i zapriječena kazna za svako to djelo.
Djela koje maloljetnici najčešÄ‡e čine su kraÄ‘a, teška kraÄ‘a, oduzimanje tuÄ‘e pokretne stvari, uništenja i oštećenja tuÄ‘e stvari, zlouporabe opojnih droga, pa i neka teža kaznena djela kao što su razbojništvo, razbojnička kraÄ‘a i dr.
U policiji, a možda i u školi, centru za socijalnu skrb ili sudu, koriste se pojmovi: dijete, maloljetnik, mlaÄ‘i punoljetnik.

Važno je znati...ako se i dogodi problem, prekršaj ili kazneno djelo, postoje stručnjaci u sustavima policije, pravsuÄ‘a, socijalne skrbi i nevladinih organizacija kojima se možeš obratiti za pitanje, podršku i koji će zajedno s tobom i tvojim roditeljima pripomoći da se što kvalitetnije riješi situacija u kojoj ste se našli. 

Što je Centar za socijalnu skrb?

Centar za socijalnu skrb je ustanova s javnim ovlastima, koja pomaže graÄ‘anima u ostvarivanju i zaštiti pojedinih prava, propisanih zakonom. Obzirom na čitavu lepezu usluga dijeli se na tri Odjela: Odjel za materijalna davanja; Odjel za djecu, mlade i obitelj te Odjel za odrasle osobe.

Tko može biti korisnik?
Centar za socijalnu skrb pruža socijalne usluge osjetljivim skupinama graÄ‘ana kao što su:
Siromašne i druge osobe koje zbog nepovoljnih osobnih ili obiteljskih poteškoća nisu u mogućnosti zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe, maloljetna djeca bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca i mladi s problemima u ponašanju, osobe lišene poslovne sposobnosti, djeca s teškoćama u razvoju, starije i nemoćne osobe, žrtve obiteljskog nasilja, invalidne osobe. 

Odjel za djecu, mlade i obitelj
U Odjelu za djecu, mlade i obitelj radi se timski pa kao socijalne pedagoginje radimo zajedno sa socijalnim radnicama, psihologinjama i pravnicama. Naš glavni posao odnosi se na rad s maloljetnim osobama (0-18g) i mlaÄ‘im punoljetnim osobama (18-21 g) koje iskazuju probleme u ponašanju poput počinjenja prekršajnih i/ili kaznenih djela, konzumacija psihoaktivnih sredstava, počinjenju nasilja u obitelji ili vršnjačkog nasilja, izostajanje iz škole i svim onim ponašanjima koja ometaju mladu osobu u njenom rastu i razvoju. 
Kako bi osobi i njenoj obitelji pomogli u prevladavanju trenutačnih problema suraÄ‘ujemo s školama, raznim udrugama i organizacijama.

 
Vi ili Vaše dijete može biti pozvano od Centra za socijalnu skrb u sljedećim situacijama: 
    Ukoliko je Vaše dijete počinio/la nekakav prekršaj i/ili kazneno djelo
    Kada je Vaše dijete dobio/la mjeru od strane suda ili Općinskog državnog odvjetništva, a ima manje od 21 godine dobi će poziv od socijalne pedagoginje kako bi vas uputila na izvršavanje mjera koje je dijete dobio/la od strane suda i/ili Općinskog državnog odvjetništva. 
    Ukoliko ste kao roditelji zabrinuti zbog ponašanja Vašeg djeteta ili zbog toga što Vaše dijete ne ide u školu ili ima loše ocjene ili možda konzumira psihoaktivna sredstva možete se obratiti ovoj službi za pomoć pa ćete biti pozvani na razgovore. 
    Ako dobijemo prijavu od škole, policijske postaje ili možda anonimnu prijavu takoÄ‘er možete biti pozvani u centar za socijalnu skrb
    Ako je Vaše dijete zlostavljano od strane vršnjaka takoÄ‘er nam se možete obratiti za pomoć i zaštitu; 
    Ukoliko nemate dostatnih financijskih mogućnosti

Budite slobodni obratiti nam se za pomoć, savjet, informaciju… 

Danijela Perić, socijalna pedagoginja, Split

-           Ukoliko počiniš kazneno djelo, ili ukoliko postoji samo sumnja da si sudjelovao u počinjenju nekog kaznenog djela, prvo ćeš se susresti sa službenikom policije u policijskoj postaji koji je posebno obučen za rad s mladima. Policija će te pozvati na razgovor preko tvojih roditelja. U postupku pred policijom, pravo je roditelja ili tvog skrbnika da budu nazočni razgovoru. Ako oni ne mogu biti nazočni, tada će se razgovor s tobom voditi u nazočnosti stručnog djelatnika centra za socijalnu skrb. Oni se pozivaju kako bi ti pružili pomoć, podršku i pravnu zaštitu.

-          U policijskoj postaji zabranjeno je bilo kakvo zlostavljanje, iznuÄ‘ivanje iskaza ili prisile od strane policijskih službenika. Policija je dužna tvoje roditelje, skrbnika ili djelatnika centra upoznati sa razlozima uhićenja, dužni su poučiti te da nisi dužan davati iskaz i da imaš pravo na branitelja radi pružanja stručne pomoći.

-          Važno je znati da je postupak pred policijom često težak, složen, pa ponekad i mučan. Upravo zato, ukoliko si uhićen zbog kaznenog djela, koristit će ti savjet djelatnika centra za socijalnu skrb, tvojih roditelja, ili druge osobe u koju imaš povjerenja.

-          Policija je dužna izvijestiti o počinjenom kaznenom djelu državnog odvjetnika za mladež i dostaviti mu kaznenu prijavu. Ako si počinio teško kazneno djelo, pa postoje razlozi za uhićenje i razlozi za pritvor, policija će te privesti ....

-          O svakom prijavljenom maloljetniku koji je počinio kazneno djelo policija obavještava centar za socijalnu skrb koji je dužan poduzimati zaštitne mjere iz područja obiteljsko pravne zaštite.

-          Državni odvjetnik za mladež jedini je ovlašten pokrenuti kazneni postupak prema maloljetniku. To je osoba pravne struke koja svoju odluku o postupanju prema tebi, maloljetniku ili mlaÄ‘em punoljetniku, koji si počinio kazneno djelo, donosi uz pomoć stručnog savjetnika – socijalnog pedagoga, defektologa ili socijalnog radnika.
-          prema tome, ako si počinio kazneno djelo, stručni savjetnik može tebe i tvoje roditelje pozvati na razgovor u državno odvjetništvo. U tom razgovoru, osim o kaznenom djelu biti će riječi i o tvojim obiteljskim prilikama, tijeku školovanja, načinu provoÄ‘enja slobodnog vremena i o svim drugim važnijim dogaÄ‘anjima iz tvog života i života tvoje obitelji.
-          stručni savjetnik će ponekad stupiti u kontakt i sa drugim službama radi prikupljanja informacija o tebi (škola, centar za socijalnu skrb, zdravstvene ustanove). Na osnovi ovih podataka izradit će stručno mišljenje s prijedlogom daljnjeg postupanja prema tebi.
-          državni odvjetnik za mladež na temelju stručnog mišljenja i vlastite procjene tvojeg slučaja može donijeti odluku o nepokretanju postupka ili pokrenuti kazneni postupak prema tebi pred sudom za mladež.

Odluku o nepokretanju postupka može donijeti iz više razloga:
 
a)      ako se radi o blažem kaznenom djelu

b)      ako se na osnovi prikupljenih podataka o tebi može očekivati da više nećeš nastaviti činiti kaznena djela. Ponekad je dovoljan samo razgovor u državnom odvjetništvu da bi se prijava riješila nepokretanjem kaznenog postupka. Takvu odluku državni odvjetnik  može donijeti na temelju odgovarajućih kriterija vezanih uz prouzročenu štetu, razloge i način počinjenja kaznenog djela, te ako se iz podataka o tvom ranijem ponašanju i odnosu prema kaznenom djelu može zaključiti da si uvidio svoju pogrešku i da je sam razgovor na tebe odgojno utjecao.

c)       državni odvjetnik za mladež može takoÄ‘er, ovisno o težini kaznenog djela, nepokretanje kaznenog postupka uvjetovati odreÄ‘enim obvezama i tvojom spremnošÄ‡u da ih ispuniš.

Riječ je o slijedećim obvezama (zovu se POSEBNE OBVEZE)
a)      da se ispričaš oštećeniku
b)      da prema vlastitim mogućnostima popraviš štetu nanesenu kaznenim djelom
c)       da se uključiš u postupak izvan sudske nagodbe
d)      da se uključiš u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja
e)      da se podvrgneš postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti
f)       da se uključiš u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade
g)      da se radi provjere znanja prometnih propisa uputiš u nadležnu ustanovu za osposobljavanje vozača
h)      da ti se nalože druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeno kazneno djelo i osobne i obiteljske prilike

Kada ti se nalože jedna ili više navedenih obveza, na taj način daje ti se prilika i mogućnost da se tvoja prijava riješi izvan sudskog postupka.
Ukoliko se ne budeš pridržavao dogovora, i ne ispuniš obveze koje ti je naložio državni odvjetnik za mladež, protiv tebe će se pokrenuti kazneni postupak. TakoÄ‘er, ukoliko dok traje izvršavanje obveze, počiniš neko novo kazneno djelo, ili nas tvoji roditelji, ili neke druge službe (škola, centri za socijalnu skrb i sl.) izvijeste o tvom ponašanju koje nije zadovoljavajuće, izvršavanje obveze će se prekinuti i državni odvjetnik u tom slučaju donosi odluku o pokretanju sudskog postupka.
Važno je znati da te nitko ne može prisiliti na ispunjavanje ovih obveza, i one se mogu naložiti samo uz tvoju suglasnost. Ako na njih dobrovoljno pristaneš, u državnom odvjetništvu ćeš potpisati izjavu, koja će se kasnije dostaviti nadležnom centru za socijalnu skrb. Dakle, sve ove obveze provode se uz nadzor centra za socijalnu skrb ili državnog odvjetnika za mladež.
Tijekom realizacije naložene obveze, u svakom trenutku možeš zatražiti razgovor sa stručnim savjetnikom, možeš se za savjet ili pomoć obratiti socijalnom radniku u centru za socijalnu skrb ili preko svojih roditelja zatražiti održavanje kontrolnog razgovora. Ukoliko se u tvom životu dogode neke promjene ( u školi, vezano za sport, obitelji . sl), u dogovoru sa stručnim savjetnikom u državnom odvjetništvu, naložena obveza se može i promijeniti. Rok za izvršavanje obveza je ovisno o težini i vrsti 3 – 6 mjeseci.
Kada ispuniš obvezu, držani odvjetnik za mladež će donijeti odluku o nepokretanju postupka.

Ukoliko državni odvjetnik za mladež nije donio niti jednu od navedenih odluka, on će pred sudom za mladež prema tebi, pokrenuti kazneni postupak. Ukoliko se odluči pokrenuti postupak,  državni odvjetnik će te, preko tvojih roditelja,prvo pozvati da daš svoj iskaz o počinjenom kaznenom djelom.

U pozivu ćeš dobiti obavijest o mjestu i datumu razgovora, kao i ime odvjetnika na koje imaš pravo da te zastupa u postupku koji slijedi. Razgovor se snima, a ti ćeš nakon obavljenog razgovora dobiti DVD snimku koja se koristi kao dokaz na sudu.

Sada ću se ponovno vratiti na razgovor koji ćeš u državnom odvjetništvu obaviti sa stručnim savjetnikom koji po struci može biti socijalni pedagog ili defektolog. Svrha ovog razgovora je da se prije svega upoznamo, da upoznamo tvoje roditelje i da ti pružimo priliku da s punim povjerenjem možeš razgovarati o sebi. Moraš znati da cilj razgovora nije tvoje kažnjavanje, niti na bilo koji način pokušaj da se tebe ili tvoje roditelje dovede u neugodnu situaciju. Sve o čemu se razgovara, mora biti iskreno, jer samo na taj način ti se može pružiti potrebna pomoć. ÄŒesto, situacije koje se tebi čine bezizlazne, teške i mučne, svi zajedno, možemo uspješno riješiti i tako ti pomoći da uspješnije i zadovoljnije nastaviš svoj život. Ponekad, ima situacija kada ne želiš razgovarati ispred roditelja, ili postoje stvari koje nam o njima želiš reći u povjerenju, dovoljno je da ih zamoliš da ostaneš sam. Ukoliko postoje problemi koji nisu bitni za procjenu o postupanju radi prijavljenog kaznenog djela, o svemu možemo iskreno, s povjerenjem razgovarati.
U nekim situacijama, ćemo bez obzira na vrstu i težinu kaznenog djela, kao i na odluku o pokretanju ili nepokretanju kaznenog postupka, radi pružanja pomoći i zaštite, zatražiti uključivanje stručnih službi centra za socijalnu skrb. Riječ je o primjeni mjera obiteljsko pravne zaštite koje u svojoj osnovi podrazumijevaju različite vrste pomoći ( savjetodavne, mjere upozorenja, materijalne i sl.).

I na kraju, ukoliko državni odvjetnik ipak donese odluku o pokretanju postupka pred sudom za maloljetnike, važno je znati, da uz suce za mladež,i na sudu rade stručni savjetnici (socijalni pedagozi, defektolozi) koji će pregledom predmeta i nakon obavljenog razgovora s tobom i tvojim roditeljima, izraditi stručno mišljenje koje će sigurno pomoći sucu u donošenju odluke.
 

/app/webroot/uploads/files/Priprema-djeteta-za-sud-bro%C5%A1ura-za-roditelje-ili-skrbnike.pdf