Gost-mlada osoba

Po Wikipediji pojam slobode se odnosi na tvrdnju „Biti slobodan“ i označava stanje u kojem subjekt može djelovati bez prisile i zabrane. Položaj čovjek suprotan slobodi je ropstvo. Zrelost je u biologiji, stanje pune anatomske i funkcionalne razvijenosti organizma, a rezultat je procesa sazrijevanja. Zrela ličnost ima više različitih aspekata zrelosti kao što su fizička, seksualna, intelektualna, emocionalana, moralna i socijalna. Biti zreo znači upoznati i osjećati sebe, topao odnos prema drugima (socijalna zrelost ), emocionalna zrelost, imati realnu percepciju. Da bismo bili zreli moramo biti sposobni prilagoÄ‘avadi se različitim životnim promjenama, bez izraženih sukoba te da prihvatimo obaveze i odgovornosti prema sebi, svojoj obitelji i zajednici.....

Sloboda je primamljiv pojam i svaki mladi adolescent sanja o slobodi. Problem nastaje u nesrazmjeru njegovih želja i zrelosti. Zrelost se ne dogaÄ‘a odjednom. ÄŒini nam se da smo sposobni donositi odluke, pruzimati odgovornost za svoje postupke, ali to u stvarnom životu nije jednostvano. ÄŒesto puta sam se borila u svom odrastanju za slobodu, pokušavajući pomaknuti granice u izlascima načinu i količini izlazaka. Jesam li prihvačala stvarnost kakva je? Jesam li se prilagoÄ‘avala svakoj novoj situaciji? Jesam li riješavala svoje probleme? Jesam li živjela svijesno, istinski? Jesam li pokazivala interes za socijalnu problematiku? NE!!! Nikad nisan razumjela osobe koje su pošitvali pravila, vraćali se u dogovoreno vrijeme bili odgovorni prema sebi i drugima Kada san prešla i pomakla sve granice i morala za to odgovarari shvatila sam da nisam još zrela za to i to mi je bilo jedino opravdanje. Ja sam još mlada i nezrela nisam znala što radim al pomičući granice i prosirivanjem slobode trebala sam shvatit da sam automatski morala imati i veću odgovornost što mi se nije svidjelo. Sad kad sam stavljena u okvire i kada opet dobivam slobodu postepeno s godinama znam je iskoristit na pravi način jer sam zrelija. Više se toliko ne radujem potpunoj slobodi. Bojim se napuniti 18 godina jer ću morati pokazati zrelost: moralnu, emotivnu, socijalnu, seksualnu i intelektualnu te odgovarati za svoje izbore. Sloboda zahtjeva zrelost i nije čudo što je za odreÄ‘ene životne izbore potrebno vrijeme, iskustvo i zrelost na svim područjima. ÄŒovjek je stvoren da bi se prilagodio zakonima (moralni, društvenim...).

Dokazano je da prevelika sloboda ugrožava samog čovjeka , njegovu obitelj ali i užu zajednicu. MISLIM DA SU SVAKOM ÄŒOVJEKU POTREBNE GRANICE, ZAKON MORALNI I DRUŠTVENI KOJI ĆE POŠTOVATI ZA DOBROBIT CJELOUKUPNE ZAJEDNICE.

Imam 15 godina , u domu sam od svoje 12 te godine.Dom za odgoj me odgojio,nisam nikad imao oslonac na koji se mogu osloniti neku osobu kojoj se mogu povjeriti .Moja obitelj koja nije Bog zna kakva nikad nije imala dobru financijsku situaciju,ulica me povukla...Odrastao sam u okruženju droge i kriminala koji mi se cinijo u tom trenutku jedino rjesenje.Određena mi je mjera odlaska u dom za djecu koji se nalazi daleko od moga grada svega sto sam poznavao od svega na sta sam se naviknuo.

Taj dom me promjenio,boravio sam tamo vise od dvije godine.Tamo sam se u pocetku loše osječao i tamo sam nasao slične meni...Nisam imao vjere u ljude nisam vjere imao u ništa pobjegao sam u krivi razum kojem je jako teško pobjeći…To nikad neče razumjeti neko ko to nije prošao…Sami odgajatelji su mislili da meni nema spasa iako sam imao tek 12 godina.opirao sam se svemu …ali….u domu sam imao hranu topao krevet…Odgajatelji se nisu bas pretjerano trudili oko mene…Jedva su čekali da me se prebaci u neki drugi odgojno-popravni dom sto su mi kasnije i sami priznali…Imao sam krive idole…jednom rječju „bolje da živim jedan dan kao lav nego cjeli život kao miš“…Želio sam sve i odmah možda je to čudno za jedno djete koje je tad imalo smješnih 12 godina…Jedno vrjeme sam imao sve sto sam želijo…Htio sam se vratiti u svoj grad pa sam se poceo pravit dobrim mirnim djetetom…Tad su se odgajatelji počeli baviti menom vise nego inače…Zgadili su mi ulicu sa svojim pričama …Počeo sam bježati u zdrav razum treningom, crtanjem dosao mi je „klik“ u glavi da sam još dijete da me puno toga čeka…Završio sam osnovnu školu borio sam se i shvatio kako je prava borba u glavi a ne na ulici…Došao sam u rodni grad koji je pun lijepih stvari ali očito sam tu stao di sam poceo …Ljeto sam počeo mirno upisao školu naučio sam se kontrolirati.“Sve je u glavi“.imam nove idole koji su „kontra“ mojih proslih idola…No ipak sam ja dijete ovog grada ovih ulica i ovog mentaliteta.U domu za odgoj sam u svom rodnom grad u taj dom mi je za sad donio samo ljepe doživljaje i iskustva…Ovdje su ljudi puni ljubavi i razumjevanja bas to sta meni treba da doÄ‘em do svoje potpune zrelosti…Osamostalim se i da zaboravim na svoju proslost.po mom misljenju dom je onakav kako mu korisnik pristupi…Ali ipak mislim da me nije dom promjenio več da sam sam pobjegao u zdrav razum…