Ana pomaže u učenju mladima s problemima u ponašanju

Kako mi je volontirati s djecom i mladima s problemima u ponašanju?

Kada se spomene riječ volonter, obično se pomisli na osobu koja je nesebična i koja svoje slobodno vrijeme koristi za neku dobru svrhu, da pomogne nekome. I mislili bi da je to više-manje točno. Pa da, za mene je to isprve bilo tako, doÄ‘eš i pomogneš nekome da nauči nešto i  on dobije dobru ocjenu, i to je to. Sve dok nije počelo biti nešto drugo.

 Naravno, očekivani tijek dogaÄ‘aja je baš takav, učiš zajedno s nekim, ali na kraju ispadne da si i ti taj koji nešto nauči. Implicitno, na nekoj drugoj razini, istovremeno poučavaš i učiš od tog mladog čovjeka koji sjedi do tebe, ili nervozno hoda po sobi i broji minute do kraja učenja. Srećom, to s vremenom nestane i naÄ‘eš se lice u lice s nekim tko je u osnovi isti kao i ti, kao i svi uostalom. Netko tko želi da ga čuješ. A tko to ne želi?

U ovih godinu dana naučila sam biti strpljiva, iskrena i autentična, jer pretvaranjem se ništa ne može postići. IskrenošÄ‡u može. I slušanjem, jer oni imaju toliko toga važnog za reći. Ovo iskustvo je postalo za mene nešto toliko vrijedno i neprocjenjivo da ne mogu zamisliti svoj tjedan bez barem jednog posjeta udruzi. Nekako je ovo što tu radim postalo dio i onoga što jesam.

Pa, toliko o nesebičnosti. Misliš da u ovo ulaziš da pomogneš nekome drugome, a s vremenom shvatiš da se počneš mijenjati, i da nisi više isti. Jer nije sve onako kako se čini izvana. Mogao je bilo tko doći na tvoje mjesto i učiti Present Simple ili tablicu množenja s nekim, i bilo bi tu više-manje sve isto. Ali ti ne bi bio isti, jer dobiješ puno više nego što si mogao zamisliti.