Kako mi je volontirati s djecom i mladima s problemima u ponašanju

Kako bih što bolje odgovorila na postavljeno pitanje potrebno je pobliže pojasniti što za mene znači volontiranje. Nakon završenog fakulteta bila sam uvjerena kako ću vrlo lako i jednostavno naći posao. Naravno, to nije bilo tako. U moru oglasa, životopisa, motivacijskih pisama, nadanja, vjerovanja i traženja, izgubila sam motivaciju i dobru volju. U jednom trenutku svog života počela sam se osjećati beskorisno i više mi ništa nije imalo smisla. Na preporuku prijateljice odlučila sam se javiti u udrugu “MoSt”. Pomislila sam: ako već imam toliko slobodnog vremena, bolje ga je “utrošiti” na nešto korisno. Tako je započelo moje volontersko putovanje koje  traje već godinu i pol dana. Možda to ne zvuči puno, ali moj život se od tada poprilično promijenio. Vidjeti dijete koje ima probleme odraslog čovjeka, čuti priče koje si dosad čuo i vidio samo u filmovima, osvijestiti da je ta mlada osoba možda gladna ili pak zlostavljana, shvatiti da onaj dječak koji ti je prirastao srcu zapravo problematično dijete koje, ako se ne usmjeri na pravi put, može postati delinkvent, to je tek jedna strana ove medalje. Druga strana je ona puno ljepša i manje bolna. Dok učiš s djecom (izbjegavam reći “tom” jer su to djeca kao i svaka druga), osim što obnavljaš svoje znanje, prenosiš to isto znanje na nekoga tko će ti na kraju priče pokazati zahvalnost. Možda će na tom putu biti prepreka, svaÄ‘a, ljutnje, ali isto tako bit će puno smijeha, zadovoljstva i sreće. Kroz edukativne igre vidiš kako razmišljaju, kroz radionice uočavaš koliko su kreativni, kroz priču možeš upoznati njihovu dušu. To su zapravo samo djeca i mladi koji žele da netko obrati pozornost na njih. Ponekad će tu pozornost tražiti na pogrešan način, ali “tko je bez grijeha nek’ baci kamen prvi”.

E sad, da bi ovaj kratki esej imao smisla potrebno je pojasniti zašto sam ga započela pričom o sebi. Započela sam ga tako jer sam zapravo htjela naglasiti koliko su ta djeca i volontiranje pomogli meni. Volim vjerovati da su me učinili boljom osobom koja ima više strpljenja, koje je na ovom putovanju ojačala (i još će), volim vjerovati da su me naučili mom poslu više nego fakultet i na kraju volim vjerovati da su moj život uvelike obogatili. Nije jednostavno, nije bezbrižno, nije igra i samo ako si voljan pomoći i dopustiti da ti pomognu onda volontiranje ima smisla. Kako se inače kaže:”Na mladima svijet ostaje.”- pa potrudimo se svi zajedno da nam ti mladi naprave svijet boljim mjestom za život.