Pojavnost problema u ponašanju i maloljetničke delinkvencije u Republici Hrvatskoj

Pojavnost i kretanje problema u ponašanja meÄ‘u djecom i mladima, te kretanja maloljetničke delinkvencije prate se uglavnom na godišnjoj razini i od strane različitih institucija, npr. Ministarstvo unutarnjih poslova, Državno odvjetništvo, ministarstva zadužena za socijalnu skrb, centri za socijalnu skrb, Ministarstvo pravosuÄ‘a, sudovi i ostali.
MeÄ‘utim, ne postoji sustavno, dugoročno i sveobuhvatno praćenje, tumačenje kretanja, posebno u dijelu problema u ponašanju. Kako ne postoji usuglašenost u praćenju pojave, što izmeÄ‘uostalog, proizlazi iz problema i nejasnoća u definiranju probelma u ponašanju, metodologiji praćenja i evidentiranja, kao i nadležnosti odreÄ‘enih institucija.
Lakše i preciznije otkrivaju, evidentiraju i prate kaznena djela i prekršaji djece i mladih, kao i oni počinjeni na njihovu štetu te reakcije društva na te pojave, nego kad je riječ o ponašanjima djece i mladih koja su obuhvaćena širim pojmovnim odreÄ‘enjem pojave.
Delinkvencija mladih jest dinamična pojava, podložna različitim promjenama u svojem obujmu, fenomenologiji i intervencijama koje se primjenjuju. 
Ona je specifična i u odnosu na opći kriminalitet odraslih osoba s obzirom na specifičnu dobnu strukturu počinitelja, s obzirom na specifična kaznena djela i motivaciju za činjenjem kaznenih djela. 
Službeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske najbolje nam mohgu pružiti uvid u trendove u odnosu na odreÄ‘eno vremensko razdoblje. 

U tablici su prikazana kretanja kroz posljednju 21 godinu. 
Razvidno je kako u godinama tijekom Domovinskog rata postoje značajnije oscilacije, pogotovo s porastom prijavi, optužbi i osuda 1993. i 1994. godina. Nakon toga bilježi se pad do 1998. godine.
Budući da je 1998. godine stupio na snagu prvi Zakon o sudovima za mladež kojim su materijalno pravne o procesno pravne odredbe prema maloljetnicima regulirane jednim specifičnim zakonom. 
Od te godine (1998.) uočavamo relativnu stabilnost u optužbama i osudama, dok je prisutan porast kaznenih prijava. Za razliku od prijava, činjenica je da optužbe i osude ne prate isti trend porasta. Ovaj podatak nam govori u prilog dvaju mogućih zaključaka: (1) postoji značajan broj kazenih prijava za beznačajna djela i/ili (2) sve je veći udio primjene mjera u zajednici. 
Sve veća primjena mjera u zajednici svakako je pokazatelj koji je u skladu s hrvatskim pozitivnim kazenim pravom, načelom stupnjevitosti i svrhovitosti te primjenom sankcioniranja kao posljednjeg rješenja (u kojem bi institucionalne sankcije trebale biti na posljednjem mjestu u kontinuumu sankcija).
 
*dio teksta preuzet je iz: Ricijaš, N., JeÄ‘ud Borić, I., Lotar Rihtarić, M., Mirosavljević, A. (2014). Pojačana briga i nadzor iz perspektive mladih i voditelja mjere. UNICEF